DAN U RIJECI, zvučna instalacija, 00:04:45, 2016.

Zvuk se nalazi svuda oko nas. Kada netko čuje “video rad” najčešće očekuje vizualnu sliku koju mu u tom radu nudi autor. No, što ako slike nema? Što ako se video rad sastoji samo od teksta i zvuka?

Riječ “zvuk” se može koristiti na dva različita načina; kao fizikalna definicija gdje je zvuk promjena tlaka u zraku ili nekog drugog medija i kao perceptivna definicija gdje je zvuk doživljaj koji imamo kada čujemo. U ovom radu se bavim perceptivnom definicijom zvuka. Dva važna koraka za percipiranje su prepoznavanje i aktivnost. Prepoznavanje je naša sposobnost smještanja predmeta u određenu kategoriju što mu daje značenje, a ono što opažača uvodi u situaciju su znanje i iskustvo. Zanima me doživljaj slušatelja. Tekstom polako uvodim sudionika u neku vrstu meditacije. Cilj je da on potpuno opusti svoj um da bi mogao otputovati u drugi grad i to samo putem zvuka.
 

Svatko od njih će dobiti brošuru o gradu koji će posjetiti, kao što putnici dobivaju u putničkim agencijama prije putovanja, samo bez slika. Dajem priliku da sudionici vođeni svojim znanjem i iskustvom stvaraju mentalne slike onog što čuju. Nakon što preslušaju zvuk mogu i od reagirati u knjizi reakcija. Tako oni postaju dio tog rada.